top of page

MEN & CHICKEN: LIČIMO KAO JAJE JAJETU

  • Writer: Tatjana Smiljanić
    Tatjana Smiljanić
  • Jan 30, 2021
  • 3 min read




Što bi pajtonovci rekli -

A sad nešto sasvim drugačije!

"Men & Chicken".

Ovo je film danskog režisera i pisca scenarija Andersa Thomasa Jensena.

Svima onima koji ne znaju ko je on - sram da vas bude!

Onima koji ne žele da saznaju ko je on - sram vas bilo!

A onima koji žele da saznaju više o njemu, preporučujem njegova fantastična

ostvarenja:

"Flickering Lights (2000), "The Green Buthers" (2003), "Adam's Apples" (2005), a tu je i, sada već kultni film "After the Wedding" (2006) za koji je on pisao scenario.

Naravno, tu je i gore pomenuti o kojem ću napisati reč-dve.



Ne bih sada davila trivijama vezanim uz glumce koji glume

gotovo u svim njegovim filmovima i imaju neodoljivu harizmu,

ali moram se dotaći Madsa Mikkelsena. Mads...Mads...Mads...

Holywood pokušava da ga proguta ulogama u skupim filmovima koje mu daje,

ali džaba im, jer on nikad neće izgubiti ništa od svog neverovatnog talenta.

U svakom filmu, on je drugačiji, a kad sam onomad čula da će glumiti Hannibala, prvi put sam se pomolila bogu i moje su molitve uslišene - bio je to jedan sasvim drugačiji, potpuno novi lik koji je bio mračan, nasilan, okrutan, hladan, nemilosrdan, zao i jedino što ste mogli je bilo - zavoleti ga.

Nasuprot toj ulozi, ona u filmu "Jagten" (2012) je pokazala koliko emocija može da pokaže i natera vas da ga doživite potpuno realistično. O njegovoj ulozi u filmu "Druk" pisala sam nedavno, pa nema potrebe ponovo se pozivati na to.




Film "Men & Chicken" je nešto potpuno ludo i apsurdno, ni nalik na filmove na koje naletite, onako, u prolazu, niti je film koji će vam preporučiti neko od poznanika.


"Ovo je priča o braći kojoj priroda nije podelila baš najbolje karte.

Zapravo, uopšte im nije podelila karte. Ipak, kao i svi i oni su sanjali da će

postati veliki, da će nešto postići. Ali, sanjali su i o nekim manjim stvarima,

recimo, kako da prežive i eventualno pronađu svrhu u svom životu."

Gabriel, profesor filozofije i evolucione psihologije na univerzitetu,

dolazi da poseti oca koji umire. Upoznajemo i njegovog brata Eliasa

koji je toliko uvrnut, toliko emotivan i agresivan u isto vreme, da ga je

nemoguće opisati, već je potrebno pažljivo pratiti njegov lik u filmu da

biste shvatili njegovu višeslojnost.

Otac im je ostavio video poruku u kojoj saznaju da nisu rodjena braća,

da im je pravi otac Evelio Tanatos, italijanski genetičar, pionir u istraživanju matičnih ćelija i da nemaju istu majku. Gabriel se oduševio saznanjem da nisu rođena braća, iako su to i sami primećivali - Elias je visok, svetle, bujne kose, a Gabriel nizak, proćelav. Uprkos tome, Elias skrhan tugom u jednom trenutku kaže: "To nije istina! Ličimo kao jaje jajetu! Obojica imamo braon oči."



A osim boje očiju imaju još nešto zajedničko - zečiju usnu, što je, kako će se pokazati, jako važna telesna mana koja nije slučajno nastala. Nakon ovog susreta braća odlučuju da potraže oca koji živi na izolovanom ostrvu sa 42 stanovnika da bi razrešili sve nedoumice oko njihovog rođenja. Tu se sreću sa ostatkom porodice za koju nisu znali da postoji.






Odavde se film počinje baviti genetskim inženjeringom, zoofilijom, religijom i konceptom porodice na osetljiv i pomalo izopačen način, ali svakako šarmantan, duhovit i izazovan za savladavanje.

Za one kojima ne smeta politička nekorektnost, ovaj sjajan film će vas zasmejavati do samog kraja, jer kako drugačije reagovati na rečenice poput ovih:

"Darvin bio gubitnik i budala."

"Ne može se reći da smo loša krv, pa ako imate koju ćerku, tu i tamo..."

"Udaranje oklagijom je kukavički, ali efikasno."

"Ja uvek mogu da vam pomognem kad vas neko mlati životinjama."




Iako film na kompleksan način donosi pred vas jednu ovakvu priču,

u centru pažnje je odnos između braće, porodica i njeno jačanje

uprkos nevoljama i različitostima u njoj.

Završiću rečima naratora u filmu i poželeti vam dobru zabavu koja vam je zagarantovana, ukoliko budete otvorenog uma i strpljivi.


"Uz pomoć Evelijevog podruma shvatili smo nešto izuzetno - da je svaki život, zapravo, malo čudo. Svako živo biće, lepo ili ružno, debelo ili mršavo, dobro ili zlo, deca i starci, životinje i ljudi i sve između što je nekad negde neko stvorio."


































Comments


©2019 by My Site. Proudly created with Wix.com

bottom of page