OSMI MART: ZAJEDNO SREĆNE

Danas obeležavamo Međunarodni dan žena. Proistekao iz muka radnica početkom XX veka koje su se teško nosile sa desetočasovnim radnim vremenom, lošim uslovima rada u fabrikama, nejednakošću između polova koja se manifestovala kroz manju platu, manja radnička prava i razne vrste uznemiravanja i omalovažavanja, ovaj praznik je simbol pobune i velikog i drastičnog zaokreta ka poboljšanju položaja žena, ne samo u oblasti rada, već i u svim aspektima u kojima njihove sposobnosti i vrednosti trebaju i moraju doći do izražaja i biti uvažene kao ravnopravne sa muškarcima.

Strašno je i neprihvatljivo da se žene i dan danas, 115 godina nakon čuvene protestne

šetnje u New Yorku, u kojoj je 15.000 žena podiglo ruku i glasno tražilo kraće vreme, bolju

platu i ono najvažnije - pravo glasa - moraju boriti i ovde želim da naglasim reč BORITI za nešto što bi trebalo da se podrazumeva od kad je sveta i veka, a ne da se mora osvajati i

krvariti za to. Ni sloboda, ni ljudska prava ne treba osvajati. Ona su nam zagarantovana po rođenju, a zbog onih što nam ta prava i slobodu uzimaju (poput društva i države) -

mi ih moramo vraćati i održavati u životu, umesto da te vrednosti koje nas čine ljudskim bićima, negujemo i podstičemo njihov rast i nužne, ali kvalitetne promene i evoluciju svega onog boljeg i sigurnijeg po nas. Verujem da bi Clara Zetkin bila zadovoljna promenama u društvu koje su žene postigle upornošću, neverovatnom hrabrošću, i dugotrajnom, iscrpljujućom borbom sa demonima nejednakosti koji iskaču iz svih sfera života.

Još više verujem da bi bila iznenađena što u nekim državama, u našoj pogotovo,

većina žena ovaj važan dan dobrovoljno slavi isključivo u kontekstu samog pripadništva polu, prihvatajući oberučke prinošenje novčano-poklonske “žrtve” našem “duhu žene”, pretvarajući se da smo neme i gluve na sve što nam se inače dešava, nekih 16 sati.

Organizacije koje se zalažu za prava žena, moraju, da bi očuvale vatru koju je zapalila Clara, da organizuju mnogo intenzivnije i bučnije proteste kako bi tražile ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost sa muškarcima, ukazali na probleme sa kojima se svakodnevno susrećemo, na nepravde kojima smo izložene, diskriminaciju koja se odnosi na naša umeća i znanje, ugrožavanje našeg fizičkog i mentalnog zdravlja i da ponavljamo, dok svima ne utuvimo u glavu - da smo mi vlasnice našeg tela, seksualnih sloboda, svih naših izbora, i na kraju - našeg života.

I dvesta godina nakon prvih bitaka žena da poboljšaju život u patrijarhalnom društvu, naša borba mora i dalje da se vodi nesmanjenom žestinom.

Područjima koja su još uvek osetljiva kada su žene u pitanju, u najvećoj meri, oduvek su se

bavili feministički pokreti. Ovi pokreti su, kroz četiri talasa, počev od 1848. godine uzele u

obzir i druge, jednako važne probleme sa kojima se srećemo - poput rasizma, fašizma i sl. i

brane prava grupa koje su pogođene ovim društvenim izopačenjima.

Da ne dužim više - želim da vam spomenem i neke žene koje su bile prve u važnim bitkama za svoj pol i njegova prava, koje su postigle veliki napredak na poljima umetnosti, nauke, medicine, koje su domaćice, rudarke, učiteljice, spisateljice, novinarke... O mnogima od njih snimljeni su i filmovi koje neću nabrajati, ali ću zato ostaviti imena hrabrih, neumornih braniteljki ili promoterki svega što je ovaj svet činilo i čini zdravijim, lepšim, boljim i sigurnijim mestom za život:

Emmeline Pankhurst, Sophie Scholl, Marie Curie, Hannah Arendt, Anne Sullivan, Helen

Keller, Frida Kahlo, Valentina Tereshkova, Sally Ride, Josie Aimes, Erin Brokovich,

Artemisia Gentileschi, Angela Yvonne Davis, Molly Craig, Daisy Kadibil i Gracie, Hedwig Eva Maria Kiesler (Hedy Lamarr), Janet Paterson Frame, Mary Wollstonecraft, Ida B. Wells, Lucretia Mott, Gloria Steinem, Malala Yousafzai, Marsha P. Johnson, Simone de Beauvoir, Nadya Tolokonnikova, Maria Masha Alyokhina, Beverly Palesa Ditsie, Marsha P. Johnson, Cecilia Chung, Jane Goodall, Zahra’ Langhi, Katharine Graham, Audre Lorde, Naomi Wolf, Sarah Tenoi, Yuri Kochiyama, Diana Nammi, Alma Gomez, Olga Hepnarová i mnoge, mnoge druge jednako važne žene...

Pomenuću i drugove koji se srčano zalažu za našu stvar:

Daško Milinović, Mladen Urdarević, Mark Ruffalo, John Hamm, Eddie Veder, Harry Styles, Chris Martin, Chris Hemsworth, Ashton Kutcher, Antonio Banderas, Chaz Bono, Forest Whitaker, Alan Alda, Tom Hardy, Daniel Craig, Matt Damon, Denis O’Hare, Jason Momoa, Harry Belafonte, Kiefer Sutherland i još gomila dragih muškaraca koji nas razumeju, poštuju, podržavaju i vole.

Nikad nemojte da zaboravite: OSMI MART JE BORBA KOJA NIKAD NE PRESTAJE!

You don't own me I'm not just one of your many toys You don't own me Don't say I can't go with other boys

And don't tell me what to do Don't tell me what to say And please, when I go out with you Don't put me on display 'cause

You don't own me Don't try to change me in any way You don't own me Don't tie me down 'cause I'd never stay

I don't tell you what to say I don't tell you what to do So just let me be myself That's all I ask of you

I'm young and I love to be young I'm free and I love to be free To live my life the way I want To say and do whatever I please

And don't tell me what to do Oh, don't tell me what to say And please, when I go out with you Don't put me on display

I don't tell you what to say Oh, don't tell you what to do So just let me be myself That's all I ask of you

I'm young and I love to be young I'm free and I love to be free